Koliko god voljeli svoj posao i pronalazili se u njemu, nikada ne zaboravite napraviti povremene stanke. Rad pod stresom može biti vrlo opasan i ono što vam stres, napor i neispavanost mogu priuštiti nije vrijedno nikakvog uspjeha niti novca. Pokušajte se ne opterećivati sa stvarima oko vas. Briga nikada nije pomogla u razmišljanju ili rješavanju određenog zadatka.
Ono što vas muči, zajedno sa cjelokupnom slikom koju imate u glavi je najčešće samo projekcija vaših misli koja nije realna. Samim time ne predstavlja problem jer kao takva ne postoji.
Možda vam sad ovo zvuči čudno, ali evo jedan jednostavan primjer:
Pokušajte opisati svog najboljeg prijatelja svojim riječima i stavite to na papir. Zatim pitajte neku drugu osobu koja poznaje vašeg prijatelja neka učini isto. Možete to napraviti i sa njegovim rođakom i zamoliti njegovu djevojku, sestru ili kolegu s posla da učini isto.
Ako se ne varam, nakon toga biste trebali imati barem četiri papirića koji opisuju vašeg prijatelja. Želite li pogađati gdje ovaj primjer vodi? Ja znam odgovor. Svaki papirić opisuje vašeg prijatelja na svoj način. Tko je onda vaš prijatelj? Papirić jedan, dva, tri ili četiri?
Odgovor je: “Niti jedan!“. Da biste spoznali vašeg prijatelja morate ga doživjeti u sadašnjem trenutku i to baš sada i u sljedećem i onom poslije…ali uvijek sada..
Gdje su sada vaše brige i problemi? Na prvom, drugom, trećem ili četvrtom papiriću? Postoji li vaš problem uistinu ili je on samo izmišljena slika nakupljenih misli u vašoj glavi?
Život bez stresa potreban je kako bi vaš duh i tijelo živjeli i kako biste pravilno funkcionirali. Ako osjetite da ste ponekad otišli predaleko, možda je vrijeme da malo razmislite o svemu i posvetite se stvarima koje uistinu volite i koje vas opuštaju. U beskonačnoj utrci jednostavno nema pobjednika.
Nema ništa loše u radu, dok god rad sa sobom nosi pozitivan učinak, a ne narušavanje zdravlja, međuljudskih odnosa, prijateljstva i ravnoteže vas samih.
Oglasi Beograd says
Odlican post.
J. S. S. says
Eo samo da pohvalim stranicu, slučajno sam naišao čitajući nešto o blogovima. Iam 23. god. i razmišljam se počet bavit blogiranjem ili otvorit web stranicu pa mi je ovo kaj si napisao odlično došlo. Gj!
Vjeko says
Thanks!
Sretno sa bloganjem :)